Anita Martinac

(posvećeno fra Andriji Nikiću)

Mudri su rekli

Što zapisano nije, ni dogodilo se nije

Ali, rijetki napisaše toliko knjiga kao fra Andrija Nikić

I još potvrdiše

Kako je povijest učiteljica života

A iz svake fra Andrijine knjige

Imali smo učiti za tri života

Sa oltara,

Katedre

Iz vjeronaučnih učionica

Učenicima, studentima, novacima

U svakom susretu

Obraćanju jednome ili puku

Mirnim glasom

Probranim riječima štitonoše

Nizao je činjenice

Braneći sveto

I ono zaboravljeno

Rijetki znaju

Koliko je baš on raskrinkao laži

Pa tako izbi iz ruku neistinu o Nevesinjskoj pušci

Oživi zaboravljene hercegovačke mislioce

Otvori grobnice gdje vape žrtve križnih puteva

Pobroja glave puka spašavajući matične knjige

Dlanovima štiti mnoga ognjišta

A ako bi trebalo znao je on i iza ponoći mladence vjenčavati

Sve redom da govorimo

Opet bi malo rekli

A ako ga sretnete na nekom misištu

Neće on govoriti o tome

Radije ispriča neke anegdote

I nasmije sve nazočne

Zato ga je uvijek radost sresti.